Mi se ravnamo prema onome što je vidljivo

Govornik: `Allâmah Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

 

Pitanje: Da li je tačno da ne treba činiti Takfîr na onoga ko upadne u stvari koje poništavaju islâm, nego da samo treba reći da je njegovo djelo ili govor Kufr (nevjerstvo)?

Odgovor: To je stav Murdži`ah. Zar će nas pobijati govorom Murdži`ah? Tako govore Murdži`ah. Mi presuđujemo osobi na osnovu onoga što ta osoba radi. Jedino se možemo ravnati prema onome što je vidljivo. Više od toga ne možemo učiniti. Na onoga ko praktikuje Kufr činimo Takfîr. Onoga ko praktikuje Širk smatramo mušrikom. Mi se dakle ravnamo prema onome što je vidljivo – a samo Allâh سُبْحَانَهُ وَتَعَالَى zna šta je u srcima.

 Ukoliko on obožava nekoga drugoga mimo Allâha, ukoliko obožava svetilišta i grobove pa umre, hoćeš li ga okupati i klanjati mu Džanâzu – a on je bio mušrik? Hoćeš li ga ukopati na muslimanskome mezarju – a on je bio mušrik?

Ti se jedino trebaš ravnati prema onome što je vidljivo i suditi na osnovu toga. Jedini izuzetak je ukoliko se radi o neukoj osobi za koju je moguće da ne zna ove stvari. Njega ćeš opravdati zbog neznanja. Što se međutim tiče govora da je izvjesno djelo Kufr ali da njegov počinilac nije Kâfir (nevjernik) – kako čovjek može učiniti i izgovoriti nevjerstvo a ne biti nevjernik?

Pitanje: Što se činjenja Takfîra na pojedinca tiče, moraju li se za to ispuniti uslovi?

Odgovor: Pojedinac ili ne – mi se ravnamo prema onome što je vidljivo. Ljudima sudimo na osnovu onoga što pokazuju. Njihova unutrašnjost i srca su međutim jedino poznata Allâhu سُبْحَانَهُ وَتَعَالَى.