Govornik: Imâm Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

 

Pitanje: Da li je onome ko govori da nema istinskoga boga osim Allâha ali ne radi ništa više – ne obavlja namaz niti posti, potvrđuje sve stubove islama ali ih ne praktikuje – to od koristi?

Odgovor: Ne; ukoliko je on sposoban činiti djela ali ih ostavlja i ne obavlja namaz, ne daje Zakâh, ne posti i ne obavlja Hadždž, on u tome slučaju nema koristi od izgovaranja da nema istinskoga boga osim Allâha – jer njegova djela nisu u skladu sa tom izjavom i nije izvršio njeno pravo.

Ukoliko bi on to međutim iskreno izjavio Allâhu a zatim odmah umro ili bio ubijen, nemajući priliku da čini djela – u tome slučaju mu je, Allâhovom dozvolom, to od koristi. Primjeri toga su hadîth kartice, čovjek koji je tokom rata primio islâm a zatim odmah bio ubijen i ušao u Džannah, te bolesni jevrejski dječak koji je – kada ga je Allâhov poslanik صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم posjetio i pozvao u islâm – primio islâm i ušao u Džannah. On nije bio u stanju činiti djela.

Čovjek koji je u stanju činiti djela a ne čini ih bez šerijatski opravdanoga razloga nije vjernik i njemu izjava da nema istinskoga boga osim Allâha nije od koristi. Wahb bin Munabbih je bio upitan:

“Zar svjedočenje da nema istinskoga boga osim Allâha nije ključ za Džannah?”

Odgovorio je:

“Da, ali svaki ključ ima svoje zupce.”

Otvorit’ ćeš dakle vrata ukoliko imaš ključ sa odgovarajućim zupcima – a u protivnome nećeš. Tačno je da je svjedočenje da nema istinskoga boga osim Allâha ključ za Džannah, ali on ima zupce – a njegovi zupci su djela. Ukoliko tvoje svjedočenje da nema istinskoga boga osim Allâha bude popraćeno djelima – otvorit’ će ti se Džannah. U protivnome neće.