Kako smo proveli prvih deset dana Ramadhâna?

Govornik: Imâm Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

 

U hadîthu se spominje da će se svi kajati kada umru. Ukoliko je čovjek bio dobar – kajat će se što nije činio više dobrih djelâ. Kada vidi nagradu, kajat će se što nije činio više da bi još više bio nagrađen. Ukoliko je bio loš – kajat će se što je upropastio život i dopustio da mu prođe u besmislicama. Kako je blizu smrt! Kako je blizu kraj i kako brzo prođe životni vijek!

Prošlo je prvih deset dana Ramadhâna, a nastupilo srednjih deset. Onî kojima Allâh dozvoli da žive, uskoro će pokucati na vrata zadnjih deset dana. Zatim će mjesec proći. Ali kako će završiti ovi dani? Kako će završiti ovi sati? Musliman mora razmisliti o tome.

Trgovci i bogati ljudi uvijek računaju i kontrolišu svoj novac – da bi znali da li su ostvarili profit ili imali gubitak. Ustanove li da su imali gubitak, slijedeći put ulažu svoj novac na drugi način. Trgovci narednim životom trebaju paziti još više, ispitati se i obratiti pažnju na svoja djela. Oni trebaju povećati svoja dobra djela i prestati činiti grijehe. Allâh جَلَّ وَ عَلَا je rekao:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَلْتَنظُرْ نَفْسٌ مَّا قَدَّمَتْ لِغَدٍ وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ  وَلَا تَكُونُوا كَالَّذِينَ نَسُوا اللَّهَ فَأَنسَاهُمْ أَنفُسَهُمْ أُوْلَئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ

“O vi koji vjerujete, Allâha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio, i Allâha se bojte. Allâh, zaista; u potpunosti zna ono što radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allâha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; oni su baš buntovnici.” (59:18-19)

Kada su zaboravili Allâha i ono što im je Allâh učinio obaveznim – Allâh je učinio da zaborave sami sebe. Kako čovjek može zaboraviti sam sebe? To je čudno. Postoji li nešto što čovjek smatra vrijednijim i dragocjenijim od sebe? Kada zaboravi Allâha, Allâh učini da on zaboravi samoga sebe. Ne daje mu dobro i ne pošteđuje ga zla, a to je veliki gubitak:

إِنَّ الْخَاسِرِينَ الَّذِينَ خَسِرُوا أَنفُسَهُمْ وَأَهْلِيهِمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَلَا ذَلِكَ هُوَ الْخُسْرَانُ الْمُبِينُ

“Gubitnici su, uistinu, oni koji na Qijâmetskom danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je očevidan gubitak!” (39:15)

Dužni smo razmišljati i izvući pouku. Svi činimo grijehe i pravimo greške – ali moramo nastojati da stalno Allâha molimo za oprost i da Mu činimo pokajanje. Ovo se ne čini samo jezikom, nego oprost moramo tražiti jezikom, srcem i djelima. Moramo korigovati naša djela – u protivnom od usmenog pokajanja i traženja oprosta nema koristi. Zbog toga su neki od Selefa rekli:

“Naše traženje oprosta je u potrebi za traženjem oprosta”.

Zašto? Zato što je to samo usmeno traženje oprosta – što je samo po sebi grijeh i na osnovu toga u potrebi za traženjem oprosta.