Ibn `Uthajmîn o pušenju

Govornik: Imâm Muhammad bin Sâlih bin `Uthajmîn (umro 1421)

Izvor:

Učenjaci su u svim vremenima imali različita mišljenja o pušenju. Neki su smatrali da je pušenje dozvoljeno, neki da je pokuđeno, neki da je zabranjeno, neki da je preporučeno – a neki da je obavezno.

Kada se pušenje pojavilo, bilo je različitih stavova o njemu – kao što to obično biva kada se pojavi nešto novo. Kako su neki mogli smatrati da je pušenje obavezno? Njihovo obrazloženje je ošamućenost pušača ukoliko ne puši sat ili dva prije namaza, te stoga mora pušiti da bi bio skrušen u namazu. Oni to stoga smatraju obaveznim, jer hadîth kaže:

لاَ صَلاَةَ بِحَضْرَةِ الطَّعَامِ وَلاَ وَهُوَ يُدَافِعُهُ الأَخْبَثَانِ

“Nema namza u prisustvu hrane, niti kada čovjek ima fiziološku potrebu.” (Muslim 560)

Ovo vam govorim da biste znali da učenjaci nisu saglasni o pušenju, nego imaju različita mišljenja o tome.

Nakon razvitka medicine i nakon što je postalo opšte poznato koliko je pušenje štetno, nijedan čovjek koji posjeduje znanje o Šerijatu i njegovim izvorima ne sumnja da je pušenje zabranjeno. Nemoguće je reći da je pušenje dozvoljeno, i ja ne govorim da je dozvoljeno – nego da je zabranjeno. Razumnom čovjeku ne dolikuje da puši, a kamoli vjerniku. Pušenje prouzrokuje zastrašujuće posljedice. Mlad pušač je spreman prodati čast i obraz da bi mogao pušiti.