Govornik: Imâm Muhammad bin Sâlih bin `Uthajmîn

Izvor:

Pitanje: Da li je muslimanima dozvoljeno dopustiti kršćanima da grade crkve i ispoljavaju svoje rituale u muslimanskim zemljama?

Odgovor: Ovo je vrlo bitno pitanje. Mnogi misle da je razlika između islama i drugih vjera – kao što je vjera kršćana koji se pripisuju Masîhu `Îsi bin Marjam i vjera židova koji se pripisuju Mûsi bin `Imrân صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم – kao razlika između različitih vjerskih pravnih škola. To je pogrešno; svi robovi su Allâhovi تَعَالَى robovi. On ih je stvorio i opskrbio – i Njemu će se svi vratiti na Sudnjem Danu. On سُبْحَانَهُ وَتَعَالَى zadužuje Svoje robove da Ga obožavaju prema onim propisima koje On želi i On ukida one propise koje On hoće a zadržava one koje On hoće.

Allâh سبحانه وتعالى je međutim objasnio u Svojoj veličanstvenoj Knjizi koju je objavio Muhammadu صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم da vjera onoga ko želi drugu vjeru mimo islama neće biti prihvaćena od njega. Islam je dakle vjera koju je Allâh تَعَالَى propisao Svojim robovima – uvijek i svugdje. Za vrijeme Mûse صلى الله عليه وسلّم je islam bio vjera židova, dok je za vrijeme `Îse صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم islam bio vjera kršćana. Nakon što je poslan poslanik Muhammad صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم, islam je jedino njegova vjera. Allâh تَعَالَى je rekao:

وَأَرْسَلْنَاكَ لِلنَّاسِ رَسُولًا

“Mi smo te kao poslanika ljudima poslali” (4:79)

تَبَارَكَ الَّذِي نَزَّلَ الْفُرْقَانَ عَلَىٰ عَبْدِهِ لِيَكُونَ لِلْعَالَمِينَ نَذِيرًا

“Neizmjerno je Blagoslovljen Onaj Koji robu Svome objavljuje Furqân da bi svjetovima bio upozoritelj” (25:1)

Ljudi i svjetovi se spominju u generalnome kontekstu i obuhvataju sve ljude. Allâhov poslanik صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم je poslan svim džinnima i ljudima. Allâh تَعَالَى je rekao:

قُلْ يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنِّي رَسُولُ اللَّهِ إِلَيْكُمْ جَمِيعًا الَّذِي لَهُ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۖ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ يُحْيِي وَيُمِيتُ ۖ فَآمِنُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ النَّبِيِّ الْأُمِّيِّ الَّذِي يُؤْمِنُ بِاللَّهِ وَكَلِمَاتِهِ وَاتَّبِعُوهُ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ

Reci: “Ô ljudi, ja sam zaista svima vama Allâhov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allâha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allâha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!” (7:158)

Islam je dakle jedina vjera koju su ljudi i džinni dužni slijediti i to je vjera sa kojom je poslan Muhammad صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم. Na osnovu ovoga čovjeku nije dozvoljeno imati drugu vjeru mimo islama. Ukoliko bi stoga neki nemusliman želio sagraditi svoje svetište – kao na primjer crkvu i drugo – to nije dozvoljeno. Takva gradnja podrazumijeva ispoljavanje druge vjere mimo islama u islamskoj zemlji – što nije dozvoljeno. Dvije vjere se ne mogu ujediniti u istoj zemlji. Vjera je samo jedna – a to je ona vjera kojom je Allâh zadužio Svoje robove. Na taj način je muslimanskim liderima zabranjeno da dozvole nekome od nemuslimana – kao što su kršćani, židovi i drugi – da grade svoja svetišta u islamskim zemljama. Ne igra ulogu da li se radi o crkvama, sinagogama ili hramovima; jedino se smiju graditi masdžidi koji su karakteristični za muslimane.