Govornik: Imâm Muhammad Nâsir-ud-Dîn al-Albânî

Izvor:

Pitanje: Koje su definicije Dâr-ul-Islâm, Dâr-ul-Kufr i Dâr-ul-Harb?

Odgovor: Učenjaci još odavno imaju različite stavove o ovome pitanju. Ja smatram – a Allâh zna bolje – da je to pitanje Idžtihâda o kojem ne postoje jasni poslanički dokazi.

Dâr-ul-Islâm je zemlja u kojoj su većina stanovništva muslimani.

Dâr-ul-Kufr je suprotnost; većina stanovništva su nevjernici – iako u njoj ima i muslimana.

Dâr-ul-Harb je nevjernička zemlja kojoj su muslimani objavili rat. U ovome slučaju muslimanima nije dozvoljeno poslovanje sa njom, nego su se dužni boriti protiv stanovništva te zemlje i pozivati je u islam – sve dok poniženi ne budu plaćali Džizju.

Vladar ne mora suditi islamom da bi zemlja bila islamska. Neke zemlje mogu biti okupirane, kao što se to desilo Palestini, Siriji i Jordanu – koje su bile kolonizirane od strane engleza i francuza. Te zemlje nisu postale neislamske zbog toga što je vladar bio nevjernik. Samo zato što vladar nametne taj zakon – to ne znači da zemlja prestaje biti islamska. Muslimani su međutim dužni, kao što se to desilo u Avganistanu, istjerati silu koja je kolonizirala islamsku zemlju, tako da zakon kojim se u njoj sudi ponovo bude islamski – kao što je to bilo prije nevjerničke kolonizacije.