Govornik: Imâm Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

 

Pitanje: Ukoliko je čovjek bolestan i iz njegovog tijela stalno izlazi neprijatan miris, da li mu je to opravdanje za ostavljanje namaza u džematu?

Odgovor: Da; ukoliko taj smrad ometa klanjače – to je opravdanje. Za njega u tome slučaju važi isto što i za onoga ko je jeo bijeli luk ili luk:

مَنْ أَكَلَ ثُومًا أَوْ بَصَلاً، فَلْيَعْتَزِلْنَا أَوْ لِيَعْتَزِلْ مَسْجِدَنَا، وَلْيَقْعُدْ فِي بَيْتِهِ

“Neka se onaj ko je jeo bijeli luk ili luk ne približava nama ili našem masdžidu i neka ostane u svojoj kući.” (al-Bukhârî 7359)

Smrad tijela je još gori, a pored toga je konstantan – za razliku od smrada bijeloga luka ili luka, koji prestaje.