Činjenje nedozvoljenoga djela ne mora značiti da počinilac to smatra dozvoljenim

Govornik: `Allâmah Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

Pitanje: Da li dozvoljavanje djela znači da je to Kufr (nevjerstvo) [Da li je činjenje nedozvoljenoga djela dokaz da osoba to djelo smatra dozvoljenim, što rezultira u nevjerstvu]? Da li davanje dozvole kafićima u kojima se konzumira alkohol, ili diskotekama, kinima, pozorištima, ili bankama koje posluju sa kamatom znači da osoba koja je ovo dozvolila to smatra dozvoljenim, što rezultira u nevjerstvu?

Odgovor: Ne. Djelo ne dokazuje da ga njegov počinilac smatra dozvoljenim. On možda priznaje da je to djelo zabranjeno, dok ga čini zato što slijedi strasti, ili zbog ljubavi za imetkom. Ovo se smatra nepokornošću (griješenjem), a ne smatra se kufrom. Smatranje nečega dozvoljenim se utvrđuje izjavom i govorom, ukoliko osoba kaže: “Ovo je dozvoljeno”. Ovo se smatra nevjerstvom. Što se činjenja nekoga djela tiče, to nije dokaz da ga njegov počinilac smatra dozvoljenim. Moguće je da ga je do toga dovela njegova ljubav prema imetku, ili strasti i slično, ili loše društvo, uprkos činjenici da on vjeruje da je to Harâm (zabranjeno).