Govornik: Šajkh `Abdus-Salâm bin Bardžas Âl `Abdil-Karîm (umro 1425)

Izvor: al-Džarh wat-Ta`dîl `indas-Salaf, strana 59-62

Druga osobina je ono na što je ukazao Allâhov poslanik صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم u vezi sa Allâhovim riječima:

فَأَمَّا الَّذِينَ فِي قُلُوبِهِمْ زَيْغٌ فَيَتَّبِعُونَ مَا تَشَابَهَ مِنْهُ ابْتِغَاءَ الْفِتْنَةِ وَابْتِغَاءَ تَأْوِيلِهِ

“Oni u čijim je srcima zastranjenost slijede one što nisu sasvim jasni u težnji za smutnjom i svojevoljnim tumačenjem.” (3:7)

Âjah pojašnjava da oni koji su u zabludi slijede ono što je nejasno u Qur’ânu. [aš-Šâtibî, al-I`tisâm (3/171)]

Primjer toga je predaja koju prenosi Ibn Wahb od Bukajra koji je upitao Nâfi`:

“Kakvo je mišljenje Ibn `Umar imao o Harûrijjah?”

On je odgovorio: “Smatrao je da su to Allâhova najgora stvorenja. Uzimali su âjete koji su objavljeni o nevjernicima i primjenjivali ih na vjernike.

Sa`îd bin Džubajr je bio sretan kada je to čuo i rekao je: “Jedna od nejasnoća koju Harûrijjah slijede su Allâhove تَعَالَى riječi:

وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ فَأُوْلَئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ

“A oni što ne sude prema onom što je Allâh objavio, oni su pravi nevjernici.” (5:44)

Zatim ih povezuju sa:

ثُمَّ الَّذِينَ كَفَرُوا بِرَبِّهِمْ يَعْدِلُونَ

“druge sa Gospodarom svojim izjednačuju” (6:1)

Kada vide vladara da sudi nečim što nije istina, oni kažu:

“On je uznevjerovao, a onaj ko je uznevjerovao izjednačio je druge sa Allâhom, a onaj ko je izjednačio druge sa Allâhom počinio je širk. Ovo je društvo mnogobožaca.”

Na osnovu toga oni čine pobune i ubijaju kao što vidiš – jer pogrešno tumače ovaj âjah.” [aš-Šâtibî, al-I`tisâm (3/113)]

Ono što karakteriše Ahl-ul-Bid`a wal-Ahwâ’ (sljedbenike novotarija i strasti) je dakle ovo što je imâm رَحِمَهُ اللهُ rekao. To je jasno i očigledno. Ukoliko razmisliš o tome, uvidjet’ ćeš da je to tačno i da je to jedna od njihovih izražajnih karakteristika.

al-Ikhwân al-Muslimûn koriste isti âjah za oblikovanje svoje metodologije i platforme, a to je Takfîr na griješne muslimanske vladare koji obožavaju samo Allâha. Oni koriste taj âjah za smatranje da je svako ko sudi nečim drugim mimo Allâhovoga zakona nevjernik. Zaboravljaju da je od Ibn `Abbâsa رَضِيَ اللهُ عَنْهُمَا autentično prenešeno da je, kada je objašnjavao taj isti âjah, rekao:

“To je manje nevjerstvo.” [at-Tabarî, Džâmi`-ul-Bajân” (10/356)]

U skladu sa `Aqîdom Ahl-us-Sunnah wal-Džamâ`ah je da se Takfîr ne čini na griješnika ukoliko ga griješnik ne smatra dozvoljenim. Korištenje ovoga âjeta za proglašavanje naših vladara nevjernicima je dakle čista greška i jasna zabluda. Na taj način su imâmi Selefa, uključujući i imâme Nadžda, objasnili da je nesuđenje po Allâhovome zakonu nevjerstvo u praksi – a ne u vjerovanju. Taj grijeh je međutim i dalje jedan od najgorih grijeha. Samo zato što smo pojasnili ovaj propis, to ne znači da olako gledamo na to da neko sudi nečim drugim mimo Allâhovoga zakona – za što nas neprijatelji islâma i Sunneta optužuju. Nikada! Mi međutim sudimo shodno propisima Allâha سُبْحَانَهُ وَتَعَالَى  i Njegovoga poslanika صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم.

al-Ikhwân al-Muslimûn proglašavaju na primjer naše vladare nevjernicima i podstiču protiv njih sa minberâ, na predavanjima i tako dalje. Oni iskorištavaju današnje događaje da uzbude ljude protiv vladara i da otvore put ka pobuni protiv njih. Samim time što je ovo njihov temelj, koji je temelj Khawâridž, iskrivili su tekstove u Qur’ânu i Sunnetu i prilagodili ih svojoj metodologiji – koju kasnije prezentuju ljudima u ime Qur’âna i Sunneta. Na taj način oni argumentuju sličnim âjetima da bi proglasili nevjernicima one koji ne sude prema Allâhovome zakonu. Slagali su i otišli u zabludu; ovaj âjah nije nikakav dokaz za ono što tvrde.