2. Drugi uslov šehadeta – Uvjerenje

Autor: `Allâmah Hâfidh bin Ahmad al-Hakamî

Izvor: Ma`âridž-ul-Qabûl (1/334-335)

Drugi uslov je uvjerenje.

Uvjerenje je suprotnost sumnji. To znači da je osoba koja izgovara Šahâdah definitivno uvjerena o njegovome značenju. Vjera je bezvrijedna ukoliko se temelji na zamisli umjesto na uvjerenju. Šta onda reći ukoliko se pojavi i sumnja? Allâh عَزَّ وَجَلَّ je rekao:

إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ آمَنُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ لَمْ يَرْتَابُوا وَجَاهَدُوا بِأَمْوَالِهِمْ وَأَنْفُسِهِمْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ ۚ أُولَٰئِكَ هُمُ الصَّادِقُون

“Pravi su vjernici samo oni koji u Allâha i Poslanika Njegova vjeruju i poslije više ne sumnjaju i bore se na Allâhovu putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni.” (49:15)

Da bi njihova vjera u Allâha i Njegovoga poslanika  bila iskrena, Allâh je zahtijevao da ne posrću u vjeri, naime da ne sumnjaju. Što se tiče onoga ko sumnja, on pripada munaficima – od Allâha se traži zaštita – o kojima je Allâh تَعَالَى rekao:

إِنَّمَا يَسْتَأْذِنُكَ الَّذِينَ لَا يُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَارْتَابَتْ قُلُوبُهُمْ فَهُمْ فِي رَيْبِهِمْ يَتَرَدَّدُونَ

“Od tebe će tražiti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allâha i onaj svijet, i čija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlučni su.” (9:45)

Autentično se prenosi od Abû Hurajre رَضِيَ اللهُ عَنْهُ da je rekao da je Allâhov poslanik  rekao:

أَشْهَدُ أَنْ لاَ إِلَهَ إِلاَّ اللَّهُ وَأَنِّي رَسُولُ اللَّهِ لاَ يَلْقَى اللَّهَ بِهِمَا عَبْدٌ غَيْرَ شَاكٍّ فِيهِمَا إِلاَّ دَخَلَ الْجَنَّةَ

“Svjedočim da ne postoji istinski bog osim Allâha i da sam ja Allâhov poslanik. Nema uvjerenoga roba koji sretne Allâha sa ova dva šehadeta, a da neće ući u Džannah.” (Muslim 27)

Ovim je zahtijevao uvjerenje da bi čovjeku bilo dozvoljeno da uđe u Džannah. Izostane li uvjerenje, izostaje i nagrada.